BAZENSKA DVORANA

  Sportske dvorane okupljaju strastvene, predane osobe; osobe koje cijene i propituju pokret, tijelo, mogućnost, napredak, granice; u tim prostorijama ljudsko tijelo postaje savršeno dizajnirana 'tjelesna mašina' stvorena za istraživanje. Taj strastveni naboj pretvara kuću u ekstatičnu oazu odvojenu od vanjskog svijeta gdje je sve podređeno tijelu, pokretu, čovjeku. Gubi se pojam o vremenu i mjestu, korisnik se posvećuje pokretu. Upravo taj savršeni, gotovo akontekstualni trenutak traži analogan prostorni okvir, recipročan prostor, koji u sebi sažima prostorno vremenski kontinuum: prototip.
  Translacija u takvu oazu sugerira potrebu za sigurnom opnom. Kuća postaje introvertirano utočište, gdje korisnik zaboravlja na vanjski svijet i prebacuje fokus na sebe. Bazenski prostori usidreni su u masivne zidove što izrastaju između njih, ostavljajući tek uokvireni prizor neba kao reminiscenciju na vanjski svijet. Referirajući se na poznato, propituje se simbolika arhitektonske forme, reprezentativnost zdanja, organizacijska logika. Arhitektonskim jezikom koji koketira sa starim značenjima kuća provocira i inspirira. U njemu je sadržana ona ista strast i emocija koje su okupile njezine korisnike.